Umjetnost kaldrme

Ne vjerujem ni sama ali evo kradem sopstveno vrijeme pišući…a trebala bi da slikam.  Sve je počelo od moje dugo taložene želje da  oživim dijelove grada, uličice i trgove koji su zapostavljeni..Pa jedna od akcija je bila otvaranje i radioničarenje u ateljeu na skalama Sima Matavulja gdje još uvijek možete vidjeti oslikana vrata kao opipljiv trag . Okom kamere zabilježila je to raskršće Vanja

Nakon dvije godine rabotanja tokom cijele godine a ne samo ljeti, napustila sam zatvoren prostor s idejom da ostanem u ateljeu galeriji ali na otvorenom..                                                                                                        Danas se hercegnovska rivijera pruža u dužini od 25 km i obuhvata 7 naselja odnosno turističkih mjesta od kojih svako ima neku osobenost i specifičnost.
Kao jedna od takvih, jos iz prvih sjećanja i šetnji, u oku je uvijek ta znamenita – mada poprilično zaboravljena ulica između zgrade stare željezničke stanice i prastarog oronulog hotela ˝Topola˝ na Škveru. Kaldrmisana, stara turska uličica, skrivena iza glavne trase šetališta Pet Danica, zapuštena, kao takva zaštićena je od pogleda. Ljepotica nekadašnjeg od glavnih stajališta i mjesta susretanja – godinama odbacivana, ipak vapi za novim ruhom i vedrim pozdravima…
Počeci hercegnovskog turizma vezani su za XIX vijek. Grad i dalje plovi morima istim, vjetrovi povoljni za razvoj novih i otkrivanje prebogatog kulturnog nasleđa…
Kao grad umijetnika – nekad davno i Umjetnička je škola odgajala i odpremala u svijet spremne i samima sebi svojstvene likovne i primjenjene umjetnike. Škola odavno ne radi, zbrisana je sa lica grada. Umjetnička škola “Savina” u Herceg Novom, bila je pravo mjesto za učenje umjetničkog preživljavanja, i svega onoga što te kasnije čeka u životu. Za tu školu kažu da je bila “čuvena”, a bila je zaista posebna u svakom pogledu. Herceg Novi tih godina, bio je grad u kojem je živio veliki broj vrhunskih slikara, muzičara, književnika i drugih znamenitih ljudi. Umjetnička škola uvijek je bila u centru pažnje kulturne javnosti. Umjetnici su davali poseban duh i život cijelom gradu. Povremeno su pravili ekscentrične dobronamjerne ispade, ali dobroćudni i kulturni Bokelji uvijek su imali simpatije i tolerancije za umjetnike.
Ali ne latih se pera da bi pisala o prošlosti, već da ukažem na mogući razvoj budućnosti medju kamenim zidovima staroga grada i na pomenutoj kaldrmi sa koje se mogu vidjeti i usta čuvenog zaliva ,dugo opsjedanog..
U gradu i u današnje vrijeme živi, mogu reći, zavidan broj umjetnika. Tu su razni rukotvorci, tkalje, krojači, slikari, crtači, muzičari, svirači i pjevači, skulptori, keramičari, glumci i pjesnici, multimedijalni neizbježni umjetnici današnjeg brzog vremena..
Svi rukodeljamo i umove oštrimo na starim zanatima, a novim tehnologijama.
Kao takva grupa, potreban nam je otvoren prostor da pod vedrim nebom i tim mediteranskim suncem razvijamo veze, stvaramo nove predjele i nacine trgovine..
Naime, u toj znamenitoj , vec zaboravljenoj kaldrmisanoj uličici, oformljujemo merkado libre – pjacu od umjetnosti! Tu bi se mogli sresti sa raznolikim proizvodima rukodelja, dizajnerskom garderobom, modnim detaljima, raznim grafičkim rješenjima, crtežima, slikama..Putujuci i muzičari iz Boke bi povremeno boravili u ulici , upotpunjavali je svojim čarobnim melodijama..pa pjesma se moze razviti medju kamenim zidinama..
Pored zabave, stvaranja na licu mjesta,trgovine i mogucnost raznih edukativnih programa postoji. Naime ima nas koji smo aktivni radioničari i pedagozi sa iskustvom..tako da uspjeh je čini se zagarantovan.Kadri smo biti domaćini i učesnici na raznim festivalima.
Umjetnici daju poseban duh i život cijelom gradu. Vrijeme je da ljudi shvate da je društvu u kojem danas živimo neophodan kulturni eliksir!                                                                                     Izabrala sam kaldrmu škversku. Razgovarala o ideji sa kolegama. I odlučno krenula u avanturu! Uz podršku ljudi iz Agencije za urbanizam i Opštine Herceg Novi, dozvoljeno nam je da  započnemo umjetničko   » umjetno disanje » na kaldrmi između starog hotela Topola i željezničke stanice početka prošlog vijeka. Treće ljeto sa kolegama večeri provodimo u ulici Vase Ćukovića na novljanskom Škveru..Evo kako je Vlada ranim jutrom avgusta dvije hiljade dvanaeste zabilježio

 Da to je ulica koju pomenuh u proslom pismu sa Mediterana. U početku  nas je bilo petoro! Nije bilo mnogo entuzijasta ali družina dobrog duha! Jelena, Marija, Vlada , Maca! Hvala vam! ..Priključila se Tanja pred kraj mjeseca..

   Kaldrma je tu, umjetnici prisutni su brojniji, sa vještinama svojim spremni..stidljivo dođu i priključe se  ljudi koji ne govore naš jezik..Neki smo svako veče prisutni a poneki s vremena na vrijeme dodaju magiju svoju. Samo sunca da ne zafali. Evo djelić prošlogodišnje i ovoljetnje atmosfere.Siniša, Čerkezi -Marija, Vlada i Ena, Tanja, Nikola, Rajna, Gordana, Vanja, Jelena, Gordana, Marina, Ratka, Vesna, Draško, Julia. Vama zahvaljujem! A Vi, čitači, koji još niste okusili dah i omirisali boje slane kaldrme dobrodošli!

              Eto! Odoh da slikam, a vi svratite nam u goste sa vašim kreacijama ili u potrazi za nekim novim.. Kad sunce zamijeni mjesec u ulici!    DOBRODOŠLI!!