Dolazim iz tajnovitog zaliva smještenog na samom jugu istočne obale Jadranskog mora, koji kao jezik Mediterana liže obale drevnih Dinarida i pod noge Alpima kraljevskim donosi vijesti što na jug mirišu. Zaliv o kom govorim, gdje svakog jutra sklapam mir sa samom sobom udišući osoljeni zrak, ima ime Boko–kotorski, a zemlja u kojoj se taj dragulj fjordova usjekao u visoke planine, zove se Crna Gora.
Počinjem priču o ovoj čarobnoj mediteranskoj zemlji, prilazeći joj sa morske strane. Zašto? Vjerujem da, prilazeći joj sa mora,mnogi veliki svjetski osvajači , vladari, ratnici nisu mogli odolijeti a da ne pozele zaposjednuti ili makar navratiti kratko i uzivati u blagodetima i plodovima ove carobne zemlje koju je,čini se, moguće u jednom danu preci. Na teritoriji od 13,812km kvadratnih, sto je malo vece od Nord-Pas-de- Calais ( gdje je Lile, odakle nam dolazi Danka) izgleda kao da je Priroda dala sebi slobodu i maštovito se poigrla sa malenom teritorijom. Tako da avanturu zapocinjete već na samoj obali uz prastara naselja Ilira i Rimjana drevnih. Paznju im je skretala neobicna obala na vrhovima prstiju stopala velelepnih planina, koje svojim visinama, brane ostatak prirodnih bogatstava koji se kriju u krilima…nekog mitskog bića. Naime na samoj obali uzdizu se Rumija (1592mnv),Lovcen (1749mnv) i Orjen(1894mnv) koji kao da su i dan danas u nekom svecanom tajnom dogovoru…Štite, a ujedno i najavljiju blaga koja se kriju iza njihovih koljena..Skrivenih pet nacionalnih parkova u dubinama crnih planina, o kojima mozda nacusmo kroz huk i melodiju koju kurenat nam pjevusi, dok razigrano nam pogled skakuce sa hridi na hrid magicnog zaliva u koji uplovismo, koji kao da je utonuo u duboki slatki san. Neko bi se mogao navići na tu tišinu i mir.
Pred očima nam se ukazuje krunisani grad Sv.Stefana, tako mu nadjenuse ime prvo, jos davne 1382. dok je bio centar proizvodnje soli.Kraljevi su boravili u njem, divili i gradili ga…Grad je rastao , pa su ga poznavali kao Castrum Novum, ili Castel Nuevo… Centar neophodne namirnice soli, postao je Novi Grad’ i najzad Herceg Novi..Pod tim imenom ugostio je , a treba reci poneke i trpio, ratnike , pirate , sultane, vojskovođe ..Tako je i grad postao s vremenom prostraniji , pridobio je nove krune u vidu tvrdjava koje su tad bile od odbranbenog znacaja, naročito protiv nezeljenih posjetitelja sa morske strane..Pa tu su dolazili, napadali, borili se, ostajali i vladali, ljudi s različitih meridijana, govorili su se razni jezici..Boravili su tu razni,..od turskih sultana (1482), pa prekratko Spanci(1538do 1539), da bi opet zavladali Turci, sve do 1687. Godine, kad Herceg Novi zauzimaju Mlecani koji njim upravljaju sve do propasti svoje drzave 1797…od tada se govori od 1797 do 1806 njemackim i mađarskim jezikom, jer je vlast austro ugarska, pa ruski 1806 do 1807.Neobično, al Mediteranom doploviše kratko i Francuzi (1807 do 1814)..zatim do 1918 ponovo austro ugarsko vlada gradom sve do oformljenja DSHS1918……okupacija Italije i Njemačke 1941 do 1945, u toku je bila narodnoslobodilačka borba da bi 28.10.1944. Herceg Novi ponovo i najzad bio oslobodjen..
Danas je Herceg Novi dom ljudima raznih meridijana, a vrt je mnogim egzoticnim biljkama koje su sa svojih dugih putovanja moreplovci donijeli, da ih sjećaju na udaljene zemlje koje su posjetili. Grad gleda more iz svojih rascvjetalih bašti naranača i limunova, sa visokim i ponosnim palmama, borovima i čempresima. Grad gleda more sa svojih prozora i terasa skrivenim u vječitom zelenilu zimsko rumenih kamelija. Mami plavo more mirisom ruza, oleandera, mimoza, jasmina i magnolija. Ispod azurno plave kupole sve cvijeta na suncu i zri na suncu. Pjesnik putopisac Zuko Dzumhur bi rekao: »Ovdje sve zivi na suncu,zbog sunca, za sunce. »
Kao takav u zalivu su potrebu za putopisom nalazili mnogi svjetski pisci i poete. Kao mornarički oficir, plovio je svim svjetskim morima i okeanima, Julien Viaud ( Pierre Loti) 1850 -1923.Kao potporučnik dospijeo je u Boku Kotorsku u jesen 1880.godine. Bio je clan posade na francuskom ratnom brodu Friedland, koja je doplovila ovdje da bi izvrslili pritisak na Tursku da Crnoj Gori vrati Ulcinj. U Baošićima, naspram kojeg je bio usidren Lotijev brod, pisac je dozivjeo sentimentalnu avanturu sa lijepom čobanicom Paskvalom Ivanovič. Dan danas građani nazvaju taj dio naselja »Loti«, gdje postoji mermerna ploča koja podsjeća na kratkotrajnu i sjetnu Lotijevu ljubav. Pisac je o svom boravku u ovoj egzotičnoj zemlji ostavio dva djela » Paskvala Ivanovič« i »Putovanje četiri oficira međunarodne eskadre u Crnu Goru« Putopisac ovaj predjeo vidi kao » .. okamenjeno more crnogorskog mjesečevog pejzaza«
Iz Heceg Novog ka unutrašnjosti zaliva nailazimo na tanki tjesnac Verige(250m). Naziv je dobio iz vremena vladavine kralja Lajoša, koji je 1381. godine moreuz zaprečio lancima (verige = sindžir, lanac ) kako bi onemogućio prodor venecijanskim galijama u Kotorski zaliv i napad na grad Kotor, koji je bio pod mađarskim protektoratom. Sa obe strane zaliva, na rtu Đinović i Đurić, još uvek postoje ostatci zidina, kula – stražara.
Otvara nam se prostranstvo kamenih gradova, sa usamljenim zvonicima koji se dozivaju međusobom…pričaju i broje legend kojima nema kraja…O ostrvima…Gospi od Škrpjela i Svetom Đorđu koji kao uljuljani šapuću i dalje o danima davnim..kad Titani su gradili Svijet, pa da bi na mjestu jezera podarili ljudima vezu sa ostatkom planete i dali im još vode… Bogovi su postavili dvije kamene hridi , o koje se glavni Titan graditelj oslonio stopalima, kako bi mogao dovoljno jako zamahnuti da razbije planinu i otvori usta mora jezerskoj vodi.. Te kamene hridi vremenom ljudi ozivise u danasnja ostrva … a moza još danas Andromeda i Persej, koji su boravili u podvodnim dvorovima pored ostrva, i dalje šetaju podmorskom cestom širokom pet metara, koju su izgradili nekoliko metara ispod površine morske, od Strpa, ispod ostrva pa do Sv. Eustahij u Dobroti..Danas postoji podvodni greben pomenutih dimenzija…
Upravo tu je još jedan trag s ukusom francuske melodije “Peraški pustinjak” . Jedna od najljepših legendi o ljubavi. Francuski oficir Ante Slović i peraštanka Katica Kalfić postali su nerazdvojni par..Vjerovali su da kad se rat završi zivjeti skupa i biti srećni, zadovoljni. Opijeni jedno drugim, nijesu ni slutili da će ih nesreća, samo nekoliko dana poslije , rastaviti, a potom ponovo spojiti nakon smrtnog trena….Na ostrvu Sv. Đorđe od tada uz zid crkve stoji grob koji nema natpisa. U njemu počivaju peraštanski Romeo i Julija.
I dok ušima odjekuju i dalje njihova šaputanja, od geografskog centra samog zaliva, vesla nas dovode do srednjevjekovnog grada Kotora , u kom je Napoleon za vrijeme svog kratkog boravka otvorio prvo pozoriste. Zaštitnika grada Kotoraje Sv. Tripuna, koji larmom svojih prastarih zvona opominje na gornji kameni grad Pestingrad na cijem mostu sjedi Alkima vila.Dok češlja kosu dugu, u pletenicu je sprema , uprtih očiju u najblizi joj nacionalni park planinu Lovcen (1749mnv), na vrhu kog je upaljena vatra gdje počiva najveći iz familije kraljeva crnogorskih.Fiozof, poeta, diplomata vodja Petra II Petrovic Njegoš. Veliki mislioc odmara okruzen ljepotama zemlje svoje. Niz planinu s jedne strane voda zalivska koja kao da zeli da se popne uz gole hridi planinske, da dotakne nebo.. Sa druge strane Cetinje kao prijestonica i još preostala četiri nacionalnih parkova, blaga sinova crnih planina.
Skadarsko jezero (475km2 , na 5 mnv, prosjecna dubina 5-8m), poznato kao stanište mnogih endemicnih ptičijih vrsta.Tokom avgusta i septembra moguce je sa povrsine vode sakupiti i okusiti plodove jezerskog oraha kasaronja..u legendi nazvani morski đavo….
Prokletije sa istoka pokazuju svoje zube , sa vrhovima preko 2000mnv nadgledaju budno i grade prirodnu granicu sa Albanijom…Daju gorskim vilama brojnim utočište..
Preko Biogradske gore, njene duše satkane od prašumskog drveća zastićenog davne 1952. godine, pa jezera skrivenog u njenom oku pruza se vrh Crna Glava 2139mnv..nagovještavaju nam gorostasni Bobotov kuk (2.525mnv) na sjeverozapadu Crne Gore, koji nacionalni park Durmitor iz mjeseca u mjesec mjenja , oplemenjuje tankim njeznim zelenim pokrivačem koji opet zimi postaje naizgled nedokučiv ukočen bijeli starac…Samo mu pravi zaljubljenici u prirodu i vizionari prilaze i djele noci i dane sa njim..Obilazeci čobane u katunima, posjetitelj zna da obišao je neobičan krajolik, skriven uz obalu Balkanskog poluostrva, naputu između istoka i zapada..Stoji ponosno kao stari kameni most na Drini kojeg je opisao nobelovac Ivo Andric..i u rukavima odora svojih krije priče koje tek trebate otkriti!
Karavanom, nogama golim, vozom, automobilom, avionom, autostopom…vama na volju..za početak našeg druzenja nek vas povede vaša mašta obojena kistom vjetra koji su vjekovima oblikovali planine i doline i rasplesavala more egzotične zemlje sinova crnih planina!
Tekst sam napisaa za potrebe radionice koju sam držala pretprošle godine u geografskom centru Francuske, Clermont Ferrand-u.
Zahvaljujem se gospođi Svjetlani na nesebičnoj podršci, Elzi i Danki http://seribalkans.wordpress.com/2012/09/14/herceg-novi-en-ville-et-dans-les-ateliers/ Vjerujem da su se provukle fotografije starog grada mlade talentovane Jane, a i o njoj ću vam pisati naknadno.
Ako sam vam zagolicala maštu u polju putovanja Crnom Gorom iz neobičnog ugla pogledajte http://www.zalaz.org/
Toliko o kutku iz koga dolazim..za sad.
Laisser un commentaire